JA VRHOVNI - Augusto Roa Bastos

Augusto Roa Bastos (Asunció n, 13. lipnja 1917. - Asunció n, 26. travnja 2005. ) je paragvajski romanopisac i pisac kratkih priča.

Augusto Roa Bastos
Roa Bastos rođen je 1917. kao sin Brazilca i Guaraní -Indijanke. [1] Kao tinejdžer borio se u Ratu za Chaco između Paragvaja i Bolivije. Kasnije je radio kao novinar, scenarist i profesor.

Najpoznatiji je po svojem složenom romanu `Ja, Vrhovni` (špa. Yo el Supremo), za koji je dobio nagradu „ Miguel de Cervantes“ 1989. , najprestižniju nagradu za knjige na španjolskom jeziku. Tema knjige je život diktatora dr. Joséa Gaspara Rodrí gueza de Francie, koji je vladao Paragvajem željeznom šakom i s puno ekscentričnosti od 1814. do smrti 1840. To je jedno od najvažnijih djela o diktaturi.

Život i pisanje Roa Bastosa obilježila su iskustva s diktatorskim vojnim režimima. Godine 1947. bio je prisiljen na izgnanstvo u Argentinu, a 1976. pobjegao je iz Buenos Airesa u francuski Toulouse u sličnim političkim okolnostima.

Većinu svojih djela napisao je u egzilu, ali to ga nije smelo, da žestoko analizira paragvajske socijalne i povijesne probleme u svom radu. Pisao je na španjolskom, koji je s vremena na vrijeme jako nadopunjen s riječima iz jezika guarani (glavni paragvajski autohtoni jezik). Roa Bastos registrirao je paragvajske mitove i simbole u baroknom stilu poznatom kao magični realizam.

U Francuskoj je okupljao paragvajsku intelektualnu elitu, koja se protivila diktaturi paragvajskog predsjednika Alfreda Stroessnera.

Roa Bastos bio je kasniji predstavnik u preporodu latinoameričkog književnog pokreta. Poznate su mu zbirka priča `El trueno entre las hojas`, romanom `Hijo de hombre` kao i brojni drugi romani, kratke priče, pjesme i scenariji.

Augusto Roa Bastos poznati je paragvajski pisac romana i scenarista koji je poznat po svojoj knjizi `Yo,

Augusto Roa Bastos uživao je uglednu karijeru kao novinar, scenarista i profesor. U mladosti su ga i majka i stric izlagali filozofskoj literaturi koja će utjecati na njegovo pisanje. Kao tinejdžer se kao ured u bolnici upisao u rat Chaco. Tamo je bio svjedokom borbenosti i proglasio se pacifistom. Nakon sukoba, postao je izuzetan nesklad diktature i napisao je nekoliko članaka protiv dviju vojnih vlada. Rezultati njegovih spisa prisilili su ga da živi u egzilu 29 godina. Iako mu je premještanje donijelo mnogo muka, njegovi su mu spisi stekli devetomjesečno putovanje iz Britanskog vijeća. Druženje mu je omogućilo priliku da razvije programski materijal o Latinskoj Americi za British Broadcasting Corporation (BBC). Osim toga, djelovao je kao novinar paragvajskih novina. U večernjim satima eksperimentirao je s čarobnim realizmom, stilom pisanja koji izmišljuje događaje koristeći metaforičke primjere za opisivanje stvarnih postavki. Autor je na početku svoje karijere napisao nekoliko pjesama i brojne drame koje nikada nije objavio. Međutim, godinama kasnije, njegova publikacija Hijo de hombre (Sin čovječji) zaslužila mu je divljenje i uspjeh. Unatoč tome, njegova knjiga `Yo, el Supremo` (ja, Vrhovni) smatra se njegovim remek-djelom