O ZLATU LJUDIMA I PSIMA - Josip Mlakić

Triptih

„U (i)racionalnim gibanjima postjugoslovenskih kulturnih scena Josip Mlakić je ostao valjda jedini među istaknutijim piscima sada već srednje generacije u Hrvatskoj koji je u Srbiji posve nepoznat. U pomalo paradoksalnoj poziciji autsajdera na sceni, koji je usprkos tome i među najplodnijim i među najnagrađivanijim hrvatskim piscima, za čiju su praktično svaku knjigu zainteresovane filmadžije, Mlakić se konačno pojavljuje pred srpskim čitaocima. Kratki roman O zlatu, ljudima i psima u mnogo čemu je ona vrsta knjige kojom je Mlakić stekao reputaciju: oslonjena na tradiciju i na poznate modele u svetskoj književnosti, sa žanrovskom bojom i scenaristički svedenim dijalozima, ona stvara jedan živopisan alegorijski svet u kojem se oslikava autorova vizija pomerene stvarnosti. Postapokaliptični pejzaži i situacije ovog distopijskog triptiha čitaoca će na jezovit način podsetiti na ovdašnju realnost." Muharem Bazdulj

„Mlakić svoje tri priče u romanu stacionira u Bosnu i Hercegovinu 2084. godine, aludirajući time na Orvelov veliki roman 1984. Tri republike nastale nakon apokaliptičnih ratova obilježene su pretvaranjem svih državnih institucija u svojevrsni politički zatvor na čijem se vrhu nalazi obogotvoreni nacionalni vođa koji uz pomoć vojne i policijske mašinerije kontroliše sve aspekte ljudske egzistencije. Ova crna vizija zapravo je gorka slika sadašnjosti: logikom alegorije ona oslikava današnji populizam, militarizam, društvenu paranoju i nasilje što se šire svijetom uhvaćenim u zamku različitih oblika krize, ekonomske, ideološke, kulturne, zdravstvene, klimatske itd. Otud se na krajnjim rubovima Mlakićeve alegorije raskriva današnji svijet kao predapokaliptično društveno stanje, a etika pisma nije ništa drugo do vapaj da se u takvom svijetu očuva elementarnost ljudske supstance.“ Enver Kazaz

***

Josip Mlakić (1964, Bugojno) diplomirao je na Mašinskom fakultetu u Sarajevu. Objavio je romane Kad magle stanu (2002), Živi i mrtvi (2002), Psi i klaunovi (2006), Tragom zmijske košuljice (2007), Čuvari mostova (2007), Ljudi koji su sadili drveće (2010), Planet Friedman (2012), Svježe obojeno (2014), Božji gnjev (2015), Majstorović i Margarita (2016), Bezdan (2016), Crni gavran i bijele vrane (2018), Skica u ledu (2018), zbirke priča Puževa kućica (1997), Odraz u vodi (2002), Obiteljska slika (2002) i Ponoćno sivo (2004). Roman Živi i mrtvi doneo mu je 2002. V. B. Z.-ovu nagradu za najbolji neobjavljeni roman. Istoimeni film u režiji Kristijana Milića osvojio je osam Zlatnih arena na Pulskom festivalu i mnoštvo drugih filmskih nagrada. Nagradu „Vladimir Nazor“ 2014. dobio je za roman Svježe obojeno, nagradu za najbolji hrvatski kriminalistički roman dobio je dva puta, za Božji gnjev 2014. i za Crni gavran i bijele vrane 2018, a Nagradu „Mirko Kovač“ za najbolji roman 2018. godine za Skicu u ledu. Živi u Gornjem Vakufu – Uskoplju.