GUTANJE VJETRA - Đurđa Knežević

Ako je u svom prvom romanu O mojoj mami, Rusima, vatrogascima i ostalima pokazala izraziti talenat za setno, ironično i duhovito pripovedanje „ranih jada” u onom već etabliranom ali neprolaznom transžanrovskom i transgeneracijskom grlom-u-jagode stilu, onda se u novoj knjizi Gutanje vjetra, romanesknoj prozi izrazito fragmentarne strukture, Đurđa Knežević okreće prigušenom, introspektivnom lirizmu, u kojem se jedna „zabranjena” i odnekud valjda usled nedostatka hrabrosti, nekako je među ljudima najčešće to u pitranju! neodrživa romansa prepliće sa slikama jednog „postistorijskog” života negde u ovim našim samo naizgled pitomim zabitima srednje i istočne evrope. Đurđa Knežević ispreda priču svu od furiozno promičućih filmskih slika/kadrova, sa retkom minucioznošću i darom za slikovit i znakovit detalj, za prizor koji će čitaoca pratiti i nakon što uveliko sklopi korice ovog kratkog romana; to je, dakle, proza koja podatno i željno vapije za (inteligentnim) filmovanjem.

Gutanje vjetra nema nameru da vas šarmira na prvi pogled ovo je knjiga za polagana, džezirana noćna čitanja, možda najbolje uz ritam kloparanja točkova kakvog noćnog voza, iza čijih prozora brzo promiču prizori čija se suma kanda naziva život. Ili pak roman što je približno isto, onda kada vredi.

Teofil Pančić

***

Đurđa Knežević rođena je u Jastrebarskom 1952. U Za-grebu je završila gimnaziju te studij povijesti i arheologije. Nekoliko godina predavala je povijest na srednjoj školi. Od 1987. do 1990. radila je u Muzeju revolucije naroda Hrvatske u Zagrebu, isprva kao kustosica, potom kao direktorica. Godine 1992. osnovala je Žensku infoteku, u okviru koje je uređivala feministički časopis Kruh i ruže te uredila i objavila četrdesetak knjiga prijevoda i domaćih autorica. Od 1996. do 2007. direktorica je godišnjega međunarodnog seminara "Žene i politika" u Dubrovniku. Bavi se žurnalizmom i sustavno objavljuje tekstove za novine, eseje, komentare, feminističke i političke tekstove, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu. Piše kolumnu za news portal Zamir-zine i časopis Identitet. Objavila je romane: O mojoj mami, Rusima, vatrogascima i ostalima, 2003., Gutanje vjetra, 2005., Meki trbuh jednoroga, 2010., Sladoled od vanilije, 2012., Disanje nemani, 2015., knjigu eseja Feminizam i kako ga steći, 2012., te slikovnicu Mara i tata, 2006. Od 2008. djeluje kao slobodna publicist-kinja. Ta sloboda omogućila joj je da se iz Zagreba pre-seli u Nerežišća na Braču.