PRIČA PREMA GORE - Dubravko Detoni

Pjesničke proze Dubravka Detonija fragmenti su zanesenog i užarenog obraćanja nekom drugom biću, iskaz neke opsesivne potrebe i želje za približavanjem, usvajanjem, prizivanjem, zbog čega se i mogu smatrati - bartovski rečeno - dijelom ljubavnoga govorenja. Na toplini i temperaturi traženja odjeka, u neposrednosti pisanja “u drugom licu”, tope se i tale konvencije normiranoga skladanja riječi, pa slike i zvukovi nadiru kroz leksičko ruho u opuštenosti i slobodi kazivanja. Ljubav kao movens najbliža je čudu, pa ljubavno pismo nužno nosi faktor začuđenosti, očuđenja, čudotvornoga pokretanja krajnosti...