POSLJEDNJI DANI AMERIKE - Paul Erdman

Tri mjeseca poslije, 21. listopada 1987, samo što je sunce zašlo konvoj od 327 lansirnih vozila za krstareće rakete - ništa drugo do kombinacija golemih kamionskih prikolica - napustio je teren von Amsburgove Lastwagenfabrik u Nürnbergu i krenuo prema jugu, autoputom prema Münchenu i ogromnom industrijskom kompleksu Siemens AG. Jedno po jedno, vozila su prolazila kroz ulaz i nastavljala prema dobro čuvanim postrojenjima, u kojima su se odvijale završne operacije sastavljanja krstareće rakete. Postavljanje raketa na lansirna vozila zahtijevalo je vrlo jednostavnu operaciju. Istraživači u Siemensu usavršili su model kompjutora koji će, kad se te noći stavi u pogon, omogućiti da se 327 raketa postave na vozila prije zore.

Svaka je raketa na vrhu nosila nuklearnu bojevu glavu od pet stotina kilotona; to jest, svaka će nositi snagu nuklearne eksplozije koja odgovara 500.000 tona konvencionalnog jakog eksploziva. Svaka je raketa unaprijed usmjerena na određen nastanjeni centar u Sovjetskom Savezu.